субота, 18. јун 2011.

TREND, MODNI HIT, HIR, LUDOST...

Fidele, Fidele, je... te u bradu!

TATTOO!

Odo' ja u stolare da pravim ovakva vrata.
 ''De gustibus non est disputandum.'' - O ukusima ne vredi raspravljati.

E, ova je stvarno jezičaraaa!

        Tetoviranje ili sadšnje tattoo je nekada bilo popularno u krugovima mornara i robijaša, doduše i pokoji mlad pripiti vojnik se dao zaneti pa istetovirati godinu gde i kako ode u vojnike, pa ineka sličica, i ime neke devojke koja u među vremenu, po nekom nepisanom pravilu, ima različito ime od one sa kojom se oženio, nesretnik godinama trpi torturu od žene sve sa pitanjima: ''Ko ti je ta kurvetina? Što moje ime neispisa nego njeno, ja sam ti dobra za po kući…'', znate već i sami kada žensko čeljade ospe paljbu iz svih oružja po nekoj temi, ili po nekome ima tu svačega u 3LPM ne bi stalo... 

Bolje da ih Kuk nije ni našao.

Mafija brale i to sa Dalekog istoka, uvoz iz Japana.

Doduše praktikovanje tetoviranja i mazanje raznim bojama je izgleda staro koliko i civilizacija, ponekad su čoveka silom obeležavali tetovažom da li kao roba, da li kao robijaša i ono u skorijoj istoriji 20. veka kao logoraša u koncetracionim logorima smrti u Trećem rajhu – Hitler po profesiji bio moler pa mu svašta padalo na njegovu bolesnu pamet... Španski konkvistadori kod ''otkrivanja'' Južne Amerike našli su plemena indiosa istetovirane od glave do pete, kapetan Kuk ploveći po otočju Tihog okeana zatekao je Maore istetovirane, u prvim kontaktima sa Japancima i Kinezima isto je primećeno masovno tetoviranje i to ponekad po celom telu kao što je to kod pripadnika Trijada (dalekoistočnjačke mafije)... istorija pamti tetovaže, i tetovirane, i tetoviranje...
Ljubi ga majka.

Srce od straha na putu do pete... parkiralo se ama baš - baš...

        Šezdesetih godina minulog veka Deca cveća - hipici su znala na sebi ''izvesti'' onaj znak mira nešto slično kao znak mercedesa samo sa jednim krakom više, motoristi – bajkeri sedamdesetih godina isto počeli da šaraju po sopstvenoj koži jer im kožnjaci više nisu imali mesta za neku ''boju'', počeli to da rade i rok pa i pank muzičari koji su to sve dopunili sa pirsinzima od čioda preko ziherica do lančina... kad počeše negde krajem osamdesetih da se tattooišu i vrhunski sportisti (košarkaši, fudbaleri američkog fudbala...) i pređe to na javne ličnosti glumce, estradne zvezde, pisce... počeo da se tetovira svako, razlog trend, modni hit, hir, ludost... ko će ga znati ali sada ima nebrojeno tattoo salona, specijalističkih časopisa sa tattoo sadržajima pa čak i tattoo TV programi... ludost totalna, otkačili svi redom u 3LPM.

Nekad bio pupak a sad šupak (mačiji svakako).

        Nekad se znalo reći mladost ludost jer mladom čoveku može stvarno svašta pasti na pamet ali šta biva kad matori popizde, evo baš neki dan u kafiću osmotrim jedne prekrštene ženske noge, vlasnica je sa razlogom ponosna na njih i godinama ih već eksponira, zna ih nekada pokazati i u miniću onako što bi rekli dopičnjaku (sad znate kolika je dužina te suknjice kad doseže do pičnjaka), kad ono vidi vraga na listu jedne od ko u ukrštenici ukrštenih nogu DELFIN, onako istetoviran i sve se praćaka u moru doduše kreno ka gore ko zna gde će on završiti a poznato je da delfini vole ribu, sve bi to bilo OK da dotična ima godina k'o nekakav curetak ili onako mlađa ženica, ma jok more ista ta stucala 50 – tak godinica i unučad već ima, komentarišem to sa jednim poznanikom uz obavezno tamno pivo kad konobarica 'oće da nam pokaže svoju tetovažu, kad je rekla gde se istetovirala u našim rukama tamno hladno se na tren pretvori u vreli crni čaj... šta ćeš gde ćeš popričam ja onako iznaokol na tu tattoo temu, alo bre šta ja sve doznade, vrh svega jedan lokalni dripac nagovorio ženu da se istetovira onako dobro po zadnjici, krstima i leđima, kao dosadno mu kad je kreše sleđa, 'oće čovek da nešto gleda i da ima zanimaciju, ništa dotičnoj dami nije pomogla tetovaža, morala je ''jadnica'' da potraži Baju kome padne mrak dok kreše pa nestaje dok joj koža na istoj toj guzici i leđima, a, i na krstima ne pocrveni a bogami i ne poplavi od struganja po parketu ili  po već čemu. Šta će biti sa onim delfinom 'oće li dobiti drugare na leđima i još niže dotične gospođe... saznaću ja već...

Evo se i Anđa našarala pa ima Bret (i još poneki) šta da čita dok je đelje s leđa ...

        Iako smatram gospodina Lukovića za ozbiljnog novinara evo i na portalu njegovih E – novina nešto slikica o tetovažama, hehe... matorac se napalio pa izložio sve neke uradke na mladim ženskim telima:
http://www.e-novine.com/fotogalerija/fotogalerija-entertainment/48368-Telo-kao-umetniko-delo.html, sve je to OK dok je koža mlada i zategnuta, na što će to da liči kada se otrombolji i kada je bude, kože naravno, na jednom telu za dve do tri osobe... lele majko mila alaj će to biti umetnički radovi i sve mi se čini da će vući na Dalija i Pikasa, sve ima da bude i apstrakcija i kubizam, i sve moguće i nemoguće, samo će to tad daleko biti od realizma, a realnost pa ona je jasna tetovira se ama baš svako na mestima gde ni najpijanijoj mornarčini sa kraja 19. veka ne bi na pamet palo... šta ćeš kad je sve to HIT& COOL.


        PS Nema tu ništa za  post scriptum sve je to za post tatoos.

                                                            Mirko S. Vraneš

Нема коментара:

Постави коментар