недеља, 24. октобар 2010.

ĆIĆA DOĐI ŠTO PRE...

UVEK NEKO IMA ODGOVOR


        Doš'o mi stric iz Pule (sada će se Cigani, apatinski, kada ovo pročitaju upišati od smeha, u njihovom jeziku naziv grada iz Istre ima isti naziv kao jedan deo na čoveku, ponekad isturen, isti nesrećnici iz generacije u generaciju i godinama molili su i kumili u vojnom odseku da ih ne šalju u Pulu, da se komšije i familija sa njima ne sprda... teško je nekom reći da si otišao u kurac odnosno PULU...) muka mu od turista i plavog mora, dođe leti, njegov otac Simo i moj po ocu deda Petar rođena braća, on Vraneš Sime Mirko i ja isto Vraneš Sime Mirko, moj pokojni otac Vraneš Petra Simo, a njegov najstariji rođeni pokojni brat Vraneš Sime Petar... bio nekada dobar običaj da se prvorođenom muškom detetu da ime po ćići (stricu), toliko o delu porodičnog stabla Vraneš iz Tuževića, Brinje, Lika.  Čovek već u dobrim godinama, ima lepu naviku da dođe u naše krajeve barem jednom u dve godine, obiđe brata Živka sa porodicom u Bačkom Brestovcu, obiđe majčin grob, očev ne može ne zna gde je sahranjen (ako je i sahranjen) odvele ga ustaše iz kuće 1941. godine i ubile, on tada im'o pet godina, mog dedu Peru nisu odvele ustaše spasilo ga zarobljeništvo u Nemačkoj, obiđe prijatelje iz mladosti i kuću svog majstora gde je krojački zanat izučio, obiđe i neke kuće u kojima su mu cure (devojke) živele ... zapali sveću za sve svoje žive i mrtve u Bačkom Brestovcu. Prespava u novoj kući pored vatrogasnog Doma  i sa setom se seća stare davno srušene. Ispriča se sa bratom, snajom i familijom, popije pokoju sa starim drugarima... ''...ej mladosti moojaaa...'', skokne do Stapara, Odžaka u Deronjama časti cigane svirače, u Somboru vozi se fijakerom ... ritual isti dok traje neka traje, daće bog da što duže potraje.

         Njegova druga kuća u Bačkoj, moja kuća u Apatinu, dragi gost, lik, Goca moja žena, zna šta ćića voli da jede pa mu samo ugađa, uzme deo godišnjeg odmora da ga ugosti onako domaćinski (rešila je jedan problem neće više morati uzimati deo godišnjeg jer je njena firma pukla pa su svi izleteli na ulicu - mangubi kupili jevtino pa isto tako i zatarabili nekada najuspešnije brodogradilište na balkanskom delu Dunava). Glavna ulica, seća se tu bio lokal šnajderski, majstora... Voli Apatin kaže veže ga mnogo uspomena, obiđe prijatelje, familiju, nema nas kao nekih  ali ima nas. Primeti varošica se izgradila, 'ajde da vidi, asfaltirano... glavna ulica lepaaa - žene i devojke još lepšeeeee ... Hram na Dunavu, upali sveću, pomoli se, upozn'o sveštenika ... ''Bucov''... ''Zlatna kruna''... zalazak sunca, kaže - ''k'o kod mene na moru u Puli.''...Pristan ... Marina, seća se kupatila na tom mestu nekada davno bilo... stadion na Leventi igrale ''Tri zvezde''... ''Plava ruža''...''Harčaš čarda''... ''Zelena glava'' - gradi se... Moj imenjak i ja u život, obiđemo sve kafane, sve ćoškove iz njegove mladosti, radio kao mlad šnajder u Apatinu kad sam se ja rodio (1957.), uzimo ''meru'' i ženama i devojkama ... e zbog tih istih ''mera'' i završio u Istri... ''Šaran'', paprikaš riblji svakako, cigani sviraju... ''... šes' meteri somota zar te nije sramota...''... vagoni .... Primeti '' lepo Mišo, lepo, a što sve nekako prazno gde vam narod, prođosmo pored: čarapare, rečnog, ''Napredka'', ''Dunava'', brodogradilišta... da vi nemate k'o Talijani kolektivni godišnji odmor, a i ovi vaši ugostiteljski objekti lepi a nigde nikog''... kaki odmor strikaneniko ništa ne radi, a koliko se radi toliko i gostiju u objektima (nekad bilo kafanama).

        Iskusan, matori ''lisac'', dođe uvek kada su ''Ribarske večeri'' k'o slučajno... uživamo zajedno u vrevi i životu do tada a i posle toga uspavanog grada, narod ima para za tri dana, većina ni za jedan.

        Pitanja od njega pregršt ... šta će vam marina kada nema jahti i brodova u njoj... šta će vam pristan kada ne pristaju brodovi... kuda vodi ova široka cesta, gde je ta bescarinska  i industrijska zona?... ko to ruši korparu? ....zašto su ''Apateks'' i sve tri obućarske firme zarasle u korov?... gde se dede gradska pekara?... zašto vam mlin ne radi?... gde vam je užarija? ...  kome ovi spomenici Grčki i Ruski (Anja Čapljić)?... Odgovor od mene iskren i jebeno istinit... jebeš ga tako je to... šta ti znam... nemoj da mrsim muda... ne znam... nego 'ajde da mi trgnemo po još jednu... mnogo me brate pitaš... odvest ću te kod CARA apatinskog pa njega priupitaj, jebem li ga, on kaže da sve zna pa će ti i na ta tvoja pitanja odgovoriti (odgovarati valjda nekada neko hoće).

        Odemo i na groblje da brata Simu i snajku Milku obiđe, moje, ćaleta i kevu, cveće, sveće, ljubi slike... pon'o jabuke u džepu... plače... briše suze... kaže ''... e moj Mišo, sve što sam stariji to lakše zaplačem, naročito na groblju, k'o da sebe žalim... videćeš kada ostariš...'' ... primeti... ''... uređeno vam groblje, ali šta će vam ovi kandelabri i svetiljke za osvetlenje groblja... da ne sahranjujete noću k'o onoga u Požarevcu ispod lipe... ima li kakve sekte pa zbog njih da ne kolju piliće i kokoši noću po groblju... da li vam neko spomenike  ruši... krade li ko... da neko poznat nije sahranjen... da neko nedaj bože ne bludniči po groblju?... '' ... Šta ću kud ću ćutim i samo odmahnem rukom, nemam reči da mu kažem a i komplikovano je.


         Aj''mo kući, sunce već zalazi, ali prvo u ''Ruzmarin'' da sednemo, operemo ruke i popijemo  po koju... tek seli, naiđe neki njegov ortak - poznanik, nisu se videli koliko meni godina, više od po veka... pričaju o ovome o onome, o devojkama, mladim ženama, raspuštenicama, uzimanju ''mera'' , tučama, plesnjacima, šimi cipelama, čičkovom ulju za kosu, brčićima... ćutim i slušam , retka prilika da čujem kako je to bilo nekada... odužilo se malo sedenje sa cevčenjem... malo ih i piće uhvatilo... gde malo nešto malo više od malo, bolje reći utukli se skroz obojica... godine su to jetra omekšala... ajdemo kući ponovo... konobarica nervozna šacuje je već skoro tri sata neki baja a ona se uzvrištala k'o lička basa oće da skoči na njega... a ovi moji ga daveeee... krenušmo napolje iz objekta... svanulo i meni i konobarici a tek onom baji i ha haj ima da bude mrak... nismo ni izašli a ono ključ u bravu i u kafani mrak , svanulo im  oboma ''... sad ga lomi RUžooo...''. Napolju mrak k'o u rogu tek po koja svetiljka radi (štedljiva?) , pozdravljamo se sa čovekom, a groblje blješti k'o Las Vegas...pita ćića onako preko zadebljalog jezika ''... jeli Mile burazeru... zašto onolika svetla u groblju?...'' onaj kreno kući suprotno od nas, ide ko po kanapu, ne okrenu se onako odmahnu rukom... '' Zbog onoga... znašššš... seronjeeeee... što je jebavooo na groblju... silovo učiteljicu nekuuu... a drugog strpali u zatvor... znaš onog mog  nesretnog komšiju...'' gegajući se odbaulja u mrak... istog momenta otrezni se moj ćića i reče'' Izvini Mišo nikad' pred tobom nisam ništa opsov'o ni vulgarno rek'o...'' .... podboči se podiže prst ka nebu, spusti ga na lice ... počeša bradicu ala Divlji Bil Hikok, i onda k'o iz topa.... ''MIRKO SIME VRANAŠA ZVANI MIŠO, OVI VAŠI OVDE, SU VAS, BAŠ DOBRO IZJEBALI''.


        PS  Ne mogu da dočekam sledeći dolazak moga ćiće, čekam i da ja njega nešto priupitam, koji su to strikane i imenjače... NAS BAŠ DOBRO... Svakako mislim, da zajedno sa njim pronađem njegovog drugara Milu da nam trezan kaže, nešto o komšiji, nešto o zatvoru i nešto o onom seronji što je silov'o na groblju , pa nam groblje liči na Las Vegas - Nevada.

U Apatinu ; 24.10.2010. godine
na dan ''oslobođenja'' i ulaska Crvene armije u našu varošicu, o silovanjima drugom prilikom i o ''oslobodiocima'' ?

Mirko S. Vraneš


1 коментар:

  1. Мој бивши муж и ја смо раскинули пре годину и два месеца, а ја сам била у шестом месецу трудноће. Обоје се волимо и то је био шок за мене и заиста ми је сломило срце. Покушао сам да га позовем и обе линије су биле прекинуте. Покушао сам да дођем до њега на друштвеним мрежама, али ме је склонио са њих. Покушао сам да дођем до његових родитеља и они су ми рекли да је њихов син рекао да ме не воли и да не жели да ме види и да не знају шта није у реду. Плакала сам и плакала сваки дан јер сам га много волела. Док се нисам породила и беба није имала годину дана, нисам могла да вратим своју љубав. Опет сам био збуњен. Не знам шта да радим, а остала сам и без посла и немам новца да се бринем о беби. Била сам несрећна у животу па сам плакала сестри и рекла јој свој проблем и рекла да зна за моћну чаролију која је бачена др апатом која јој помаже када није могла да затрудни. Контактирала сам га путем е-поште и он је рекао да ће ми помоћи и рекао ми је да је жена ставила чини на мог мужа и рекла да ће ми помоћи да разбијем чини тако да ће ми се муж заувек вратити и да ће бити мој. За мене је било велико изненађење што се догодило све што је рекао. Муж ми се одмах вратио и рекао ми да му опростим. Хвала вам пуно овом моћном и искреном чаролију. Молим се да ће дуго живети и радити више од свог дивног дела. Ако имате проблем који вас мучи у животу, обратите се овом моћном играчу чаролија! Он ти може помоћи. Неће вас изневерити, можете га контактирати путем гмаил адресе: драпата4@гмаил.цом или преко његовог вибера/вхатсапп-а:(+447307347648)

    ОдговориИзбриши