субота, 14. јун 2014.

9. deo - GORNJE PODUNAVLJE – VODE... POPLAVE...


MOGUĆI PRAVCI ŠIRENJA POPLAVA

''Mi smo Srbi do koske! Kožu su nam odavno odrali.''aforizam, autor Goran Radosavljević

VODE DUNAVA I RAZVOJ VODOPRIVREDE U APATINSKOM I SOMBORSKOM PODUNAVLJU  - Nikita Andrejev, Apatin oktobar 2004. godine...


Evo, poštovani-portovane blogeri-blogerke, dođosmo i do poslednjeg nastavka o eventualnim problemima izazvanim visokim vodama Dunava, cilj nikako nije bio širenje panike već blagovremena informacija kako stvari u nas stoje i šta bi bilo kada bi bilo... autor knjige čije sam fragmente koristio je živ i zdrav i bori se da objavi još jednu stručnu knjigu i da tako zaokruži svoj višegodišnji rad.








Mirko S. Vraneš

петак, 13. јун 2014.

8. deo - GORNJE PODUNAVLJE – VODE... POPLAVE...

ODBRANE OD LEDENIH POPLAVA



VODE DUNAVA I RAZVOJ VODOPRIVREDE U APATINSKOM I SOMBORSKOM PODUNAVLJU  - Nikita Andrejev, Apatin oktobar 2004. godine...
Dunavom dolazile visoke vode onako s proleća, leti a i jesen je znala biti opasna... ali, kažu oni koji su doživeli, ništa nije gore od visoke vode zimi na niskim temperaturama i santama leda koje se gomilaju na vanjskim stranama meandera Dunava, e baš takav jedan meander diruektno udara u zapadnu stranu naše varošice. Dakle najgore su zimske poplave kada nagomilane sante ruše bentove i nasuti kamen ko kule od karata... Teško je poverovati da se ovolika reka kao što je Dunav može ''začepiti'' ledom i onda uzvodno od začepljenja nastaje pakao vode se izlivaju i lede...







Mirko S. Vraneš

четвртак, 12. јун 2014.

7. deo - GORNJE PODUNAVLJE – VODE... POPLAVE...


ODBRANE OD POPLAVA

VODE DUNAVA I RAZVOJ VODOPRIVREDE U APATINSKOM I SOMBORSKOM PODUNAVLJU  - Nikita Andrejev, Apatin oktobar 2004. godine...

Dunavom dolazile visoke vode i tada se valjalo braniti. Daleke 1965. godine sredinom maja slavio sam osmi rođendan, majka Milka šta će nego za jedinca i decu iz komšiluka spremila slatkiša, nije to bilo k'o sad, štrudle, pite, keks... plus bomboni i čokolada... odgodila je odlazak na obalu Dunava i pranje krpara, tada se onako nedeljom, subota bila radna, išlo do obale do kupatila, nosila se hrana i prale se kućne prostirke, tepisi su bili misaona imenica, sušili se na suncu i onda onako predveče kući... već u maju je sve nagoveštavalo da će biti nekakvog belaja sa visokim vodama... mesec dana po mom rođendanu žene i deca evakuisani iz Apatina, ja sa kevom potrevio kod ujaka Miće u Liku, dobro se sećam kako je šinobus ka Sonti prolazio kroz vodu, šine bile poplavljene... tamo na brdima daleko od vodurine iz Dunava onako noću slušali radio Beograd, mogao je da dobaci do brda moje dedovine... danima izveštavali o nadljudskim borbama branioaca... a ja dete k'o dete zamišljao moga oca Simu i njegove drugare kako se junački bore protiv pomahnitale reke...


 Vratili se avgusta i čudom se svi čudili otkud bentovi i onoliki džakovi duž obala reke i ulica Apatina, ćale pričao kako su sve stvari digli na tavan pa ih spustali kad se reka povukla... ljudi taj put pobedili ali nije uvek bilo tako...










Mirko S. Vraneš