среда, 25. јануар 2012.

OSUĐENI PISAC ...

MUKE PO BAPSIJU
(BOBANU MILETIĆU)
          
''Наши политичари брину о народу. Па, мислим и њихове тетке, ујне, стрине, ујке... су народ.'' – афоризам, аутор Бобан Милетић - Бапси

          Nisam ni ''okačio'' post o gospodinu Sretenu Ugričiću (3. deo PISCI TERORISTI ?)  i njegovom stradaniju, kad zafercera mi mejl ... Boban Miletić - Bapsi posla mi satiričnu priču, bar tako on napisa da je satirična, da vas podsetim Bapsi je onaj aforističar koji objavi knjigu aforizama ''GOVNJIVA MOTKA'' u Knjaževcu 2006. godine u 1.000 primeraka pa iste delio poznanicima, dokopali se jednog primerka i neki zlotvori pa Bapsija opet na raspelo kao onomad 1999. godine zbog stihova … isti taj Bapsi napisa o svojim pritvoreničkim i osuđeničkim i ostalima danima:

          Moj slučaj - Nepodobnost bez zaštite

        Ja sam Boban Miletić Bapsi, jedini osuđeni pisac u SRJ.

        Dana 9. juna 2000. godine u Okružnom sudu u Zaječaru osuđen sam na pet meseci zatvora zbog stihova objavljenim u knjizi - "Srbijo , majko, plači". Pre toga, 1999. godine, bio sam 20 dana u pritvoru. Sudija koji me je osudio, Veroljub Cvetković, od 2005. godine sudi u Vrhovnom sudu Srbije. Lustracija -ha-ha-ha!!! Lustracija po DOS-manlijama: Kaznite žrtve - nagradite dželate! Vrhovni sud Srbije 28. decembra 2000. godine ukinuo je presudu od 9. juna 2000. i vratio na ponovljeno suđenje Okružnom sudu u Zaječaru, do koga nikada nije došlo, jer mi je amnestiju totalno protivpravno potpisao Koštunica dr Vojislav, tadašnji predsednik SRJ.

        U toku 2001. i 2002. državnim organima nudio sam vansudsko poravnanje na šta su oni ostali i gluvi i nemi. Onda sam krenuo da pravdu ostvarim na sudu, a bolje da nisam. Nakon bezbroj ročišta 2006. godine presudom Opštinskog suda u Knjaževcu P.br.979/05 od 02.03.2006. za nezakonit pritvor dobio sam milion dinara, a za smrt majke, koja je umrla od infarkta za vreme ročišta 28.12.1999. godine nula dinara, jer pobogu umrla je, po nalazu veštaka, zbog zapušenja konorarne arterije. Ovo je cinizam otprilike kao kada bi komandir nekog nacističkog logora izjavio da su logoraši poumirali usled anoreksije i izvesnih problema sa plućima.

      Ovu presudu Opštinskog suda u Knjaževcu potvrdio je Okružni sud u Zaječaru G.ž.1200/06 20.06.2006 i presuda je postala pravosnažna. U izvršnom postupku pred Četvrtim opštinskim sudom u Beogradu, a čije rešenje je potvrdio Okružni sud u Beogradu, stekao sam uslove da novac podignem. To sam i uradio u oktobru 2006. Sada, tri godine kasnije, država od mene traži da vratim 700.000 dinara sa sve kamatom, a to je više nego što sam dobio. Ovo me podseća na onu kultnu rečenicu Ilije Čvorovića iz filma Balkanski špijun: "Ajde ti sada lepo sve priznaj, a Đura će ti oprostiti što te je tukao!"

        Novac treba da vratim radi neosnovanog bogaćenja?! U međuvremenu sam pare potrošio, jer nigde u zakonu ne stoji da bilo ko u ovoj zemlji ne sme da potroši svoje pare i u kom vremenskom roku. Meni je savest čista pred Bogom i narodom. Ni na jednog sudiju, a bilo ih je poprilično, počev od Opštinskog suda u Knjaževcu, zaključno sa Okružnim u Beogradu, nisam vršio pritisak, podmićivao ih ili ucenjivao. Novac mi nisu dosudile neke moje privatne sudije, niti sam u državni trezor ušao sa heklerom i čarapom na glavi kao neki... Ove sudije što su mi dosudile novac, sudije su Republike Srbije i valjda su išle u istu školu gde i Vida Petrović Škero, bivši predsednik VSS i njeni potčinjeni u tom sudu, a koji su mi sudili reviziju - nezabeleženu u istoriji VSS dugoj 163 godine.


        Reviziju (Rev. br. 2783/06 ) u Vrhovnom sudu Srbije presudile su sledeće sudije: Stojan Jokić, predsednik veća i članovi: Nikola Stanojević, Zvezdana Lutovac, Ljiljana Ivković - Jovanović i Mirjana Grubić. Revizija je prilog za istoriju beščašća i klasičan primer državnog terorizma. Ova revizija je "sve po zakonu" i nažalost je nepromenljiva. Podsetio bih i Vidu Petrović Škero i njene potčinjene u VSS na neke slične - "sve po zakonu" - presude iz mračnog srednjeg veka. Tada su mnoge žene, nakon presuda najboljih sudija toga vremena, spaljivane na lomači pod presudom da su veštice. U februaru 1600. godine spaljen je i Đordano Bruno zbog uverenja i tvrdnji da se zemlja okreće oko Sunca. Danas, svako iole normalan i minimalno obrazovan se nad tim presudama zgražava. Daće Bog, zgražavaće se i nad ovom njihovom revizijom mog predmeta. Presuda nije dovoljno da je pravna da bi bila pravedna. Mi, obični mali ljudi u Srbiji danas željni smo svega, ali ponajviše pravde. Pravde, pravde gospodaru! - govorahu robovi u davna vremena, za koja pomislismo da su zauvek prošla. Zbog ove revizije mene sada zamenik republičkog javnog pravobranioca tuži radi neosnovanog obogaćenja.

        Imam 44 godine. Ceo svoj život sam se borio protiv kriminala i kriminalaca, a za dobrobit svih nas, a sada sam doživeo da budem progonjen i maltretiran više nego bilo koji kriminalac ove zemlje. Nemam nešto naročito materijalnih dobara, ali i ono što imam izvolite DOS-manlijsko-SPS-ovske bitange, otimajte. Ali, znajte samo jedno: Oteto prokleto!!! Pogledajte samo kako su završili Brozovi dželati koji su ubijali časne srpske domaćine i otimali im imovinu. Pogledajte kako su prošle, ili kako prolaze njihove porodice, a prošlo je tek dva, ili tri kolena. Božja pravda tera do devetog kolena.
      Za ovaj moj slučaj znaju i Boris Tadić, predsednik Srbije, ministarstvo pravde, zaštitnik građana i mnogi drugi. "Mudro" ćute i saučestvuju u zločinu prema meni i članovima moje porodice.

        Odgovorno tvrdim da u ovoj nesrećnoj zemlji i psi lutalice i divlje svinje imaju veća prava nego ja i članovi moje porodice. Neka je proklet svako u ovoj zemlji do devetog kolena, počev od Borisa Tadića, pa do najsitnijeg činovnika u sudu koji se drzne da meni i članovima moje porodice otme makar hemijsku olovku. Daj Bože!!!

        Ja sam u Srbiji simbol najnezakonitijeg hapšenja i najsramnijeg suđenja u poslednjih 20 godina. Posle 5. oktobra, i navodnih demokratskih promena, nijedan ministar policije mi se nije izvinio za nezakonito hapšenje, niti pak ministar pravde za nezakonito suđenje, niti je bilo ko iz vlasti došao da poseti moju porodicu i mene da vidi kako živimo i ponudi neku pomoć. Da su bar doneli sto grama kafe i deci po krem bananu.

          Moj predmet se od decembra 2006. nalazi u Strazburu. Ali, koliko sam upoznat, umesto da rešavaju moj slučaj, slučaj otporaša iz Požarevca i slučajeve ljudi čija se oteta imovina ubrzano prodaje, umesto da im bude vraćena, kao što je to bio slučaj u svim bivšim komunističkim zemljama, oni u Strazburu se bave minornim slučajevima. Preko 4.000 predmeta iz Srbije, u kojima pravda ne da se traži, već se za pravdom vrišti, čeka, a oni rešavaju Kebine švaleracije. Sramota!!! Uskoro će, izgleda, najteža kletva u Srbiji biti: „Dabogda po pravdu išao u Strazbur!

        Pozdrav, Boban Miletić Bapsi, Knjaževac

        Opa, otelo mi se opet, objavih ja sav tekst objavljen onomad u Tabloidu http://www.magazin-tabloid.com/casopis/?id=06&br=179&cl=31
A, da evo ga i majl:

FROM: Bapsi

Tuesday, January 24, 2012 6:15 PM

        Mirko, šaljem ti jednu satiričnu priču …

BILO JEDNOM U STRADIJI

        Narod u STRADIJI, premudri narod, retko kada je grešio na izborima - u proseku svake treće, četvrte godine?! I uvek, i opet ... i opet - opet je nasedao na prazne priče i lažna obećanja raznoraznih Šćepana Malih. Te padaće pečene ševe sa neba (doduše padale su obične, ali baš, baš), te besplatne akcije (vaistinu besplatne) od hiljadu evra, te dvesta hiljada radnih mesta (doduše ispadoše i petsto hiljada - ali ugašenih) ?! Te ovo, te ono ...

        E, nećeš vala majci, odluči narod u STRADIJI, premudri narod, od sada nećemo više glasati za one koji obećavaju bolji, već za one koji obećavaju gori život?! Vlast, ali i "opozicija" preko svojih doušnika koji su sledili, i slede, svetle tradicije sreskog špijuna Alekse Žunjića, saznaše za ovu nameru premudrih STRADIJACA, pa pred izbore rešiše da se tako i ponašaju u svojim predizbornim obećanjima. Lepi Boki reče da će ako STRADIJCI poklone poverenje njemu i njegovima biti teška još ova godina ... eventualno sledeća ...i ona tamo ... i naredna ... i ... Večito, i iz neobjašnjivih razloga, veseli Čedica obeća čak i više!!! Večito tunjavi, smušeni i usporeni Vojica čak i manje?! Iva Pandur po običaju niti smrdi, nit' miriše ... pa ofucani i bezidejni Draško Kurjačić ... svi oni špartaju STRADIJOM, uzduž i popreko, i obećavaju li, obećavaju: te biće gore, te biće crnje, te biće najcrnje, kako nikada do sada nije bilo, samo ako oni pobede na izborima ... ali premudri STRADIJCI niti reaguju, još manje nasedaju, na njihove providne predizborne fore ... A onda u finišu kampanje pravo niotkuda Žika, zvani Žića Mrtvak, čvrsto obeća da će ako STRADIJCI glasaju za njega i njegove STRADIJA barem JEDAN VEK, pa makar i Isus Hristos i Nikola Tesla pokušali da pomognu (?!) grcati, stradati, posrtati, padati ... I prepoznaše STRADIJCI vizionara!!! Pa ovakvog, bre, čekamo još od cara Dušana!!! - poviče prvi. More još od svetog Save - reče drugi. Ako ne i duže - konstantova mudra starina, treći.

        I pokoloniše  STRADIJCI bezgranično poverenje njemu i njegovim sledbenicima i saborcima!!! I bi tako ... Kako su nas samo zavili u crno, svaka im čast!!! - srećni su STRADIJCI, jer Žića je održao reč - čak i više nego što je obećao ... i takooo ...

        A mi večiti skeptici i nezadovoljni čekamo da prođe jedan vek, da siđu Isus i Nikola, Hristos i Tesla, molimo se Gospodu Bogu da poživimo kao kornjače sa Galapagosa?! Ali, 'oćeš bato!!!

        Pozdrav,

        Boban Miletić -  Bapsi

        P.S. Postovani Mirko aforizme ću ti poslati za za dvadesetak dana.


        Moram Bapsija i još neke aforističare dovesti (obeć'o sam) u Apatin, dočekati, naraniti, napiti i na počinak otpratiti, pa izjutra opet napiti i naraniti i na put ispratiti, a pre svega toga da održimo ''Prvo jubilarno veče aforizama u gradu budućnosti - Apatinu''. Lele koja će to veče da bude ima nekom da se smrkne, a neko ima i da se zanesvesti od smeha. Sve nešto razmišljam da to sve napravimo u predizbornom štimungu i sveopštim obećanjima za bolje malosutra.

                                                                     Mirko S. Vraneš

недеља, 8. јануар 2012.

24. део – БИЛО ЈЕДНОМ ЈЕДНО БРОДОГРАДИЛИШТЕ ...

БРОДОВИ ИЛИ БРОДОЛИМИ ?


        Апатинско бродоградилиште зарасло у коров, бивши радници - бродоградитељи се већ одавно помирили са судбином чаме на тржишту рада и чекају пензију, они нешто мало млађи куд који мили моји од Словеније до Холандије ... шта написати а да већ написао нисам, била продаја па пропала, па погодба о продаји Шећерку Коцкићу успела, па жалба и све поништено па опет све из почетка ... Најављена поновна продаја за 17. фебруар кажу има интересената ... ево шта о репризи продаје бродоградилишта кажу Апатинске новине:


        Како буде прилазио датум најављене продаје бродоградилишта биће нових вести ко жели да купи и прави бродове, а, ко би да купи плац и направи нешто што бродове неће производити. Једно је сигурно да је апатинско бродоградилиште претрпело тежак бродолом од кога ће се тешко опоравити, а, ако и крене са опоравком трајаће то годинамаааа.

                                                               Мирко С. Вранеш


петак, 6. јануар 2012.

SOFI I JACA GOSTI APATINSKIH HRONIKA ...

4. dеоIZNENAĐENJE ...

TAKSAMA PO GLAVAMA STANOVNIKA !
        

        Apatin svakako i po nečemu prednjači u našoj Srbijici, da prednjači po visini taksi koje propisuje lokalna samouprava, evo na tu temi izvestiše: ŽDN/14. – S.P.Š. dopisnik Blica iz Apatina i ŽDN/9. – J.M. dopisnik Pressa iz Apatina  ...


Novi namet malim preduzetnicima

Poskupele firmarine

Sofija P. Špero | 06. 01. 2012.

Apatin - Apatinski mali preduzetnici, zanatlije posle dobijanja rešenja o taksama na isticanje tabli razmišljaju da ugase radnje i pogone i da rade na crno u kućama jer im se to više isplati, nego da lokalnoj poreskoj administraciji plaćaju više nego što zarade.

Male radnje sve teže opstaju

- Kada sve izračunam, za razne poreze uplaćujem u budžet grada više nego mogu da zaradim za pola godine. Ovo je mali grad i svi pokušavamo bar da prehranimo porodice. Sudeći po novim rešenjima, neće biti ni za naše porodice a kamoli za radnike - kaže jedan od vlasnika butika, ne želeći da se predstavi jer tvrdi da inspekcija posle svake izjave u novinama zakuca na vrata.

- Takse za isticanje firme vezane su isključivo za gradske zone, a ne i za kvadraturu poslovnog prostora. Smatramo da bi osim po zonama trebalo da se plaća po kvadratu objekta, a ne da se za 20 i od 70 kvadrata plaća ista taksa. Uostalom, takse je trebalo zadržati na nivou od 6.000 dinara kao što je to bilo za 2010. a ne u 2011. povećati na čak 18.000 dinara. Na jednoj od sednica Skupštine opštine načelnik za komunalne delatnosti Siniša Jovanović rekao je da onaj ko plati 2010. neće morati i 2011, međutim rešenja su stigla i to po novoj odluci, tri puta povećana - tvrdi Željko Rajčević iz odborničke grupe Demokratske stranke u Apatinu.
 
        On još dodaje da je u odnosu na susedni Sombor, koji ima trostruko više stanovnika, taksa u Apatinu višestruko skuplja. Zoran Šijan, preduzetnik koji predstavlja male zanatlije u Regionalnoj privrednoj komori Sombor, kaže da će naredne nedelje u Apatinu pokušati da ponovo aktiviraju Udruženje malih zanatlija. - Mali preduzetnici mogu samo udruženi da se izbore svoj status - naglašava Šijan.

        Pored firmarina u Apatinu je znatno povećana naknada za gradsko građevinsko zemljište. Zakup za gradsko građevinsko zemljište je dvostruko nametanje aršina poreskim obveznicima, smatraju opozicioni odbornici. - Od kada je lokalnoj vlasti prepušteno da razrezuju poreze, po svim osnovama, odlučili su da na leđa građana svale krpljenje svih rupa iz budžeta i nametnutu poreze koje ne pokrivaju promet - objašnjava Milan Dražić, šef odborničke grupe građana
''Pokret za Apatin'', dodajući da na ovaj način desetine ljudi ostaje bez posla, umesto da se malim stimulansima, zapošljavaju.

 
Opštinska ''novogodišnja ČESTITKA'' šokirala preduzetnike

Takse za firme tri puta skuplje

Jasminka Miljuš| 06.01.2012.
     Baš preterali: Isticanje firme na poslovnom prostoru u prvoj gradskoj zoni sa 6.000 ''skočilo" na 18.750 dinara. Komunalne takse za isticanje firme na poslovnim prostorima u Apatinu povećane su čak tri puta. Preduzetnike je šokirala ''novogodišnja čestitka" lokalne poreske administracije jer su razrezane sume na rešenjima za 2011. godinu, koja su im uručena neposredno pred novogodišnje praznike, trostruko veće od naknada koje su plaćali za godinu pre.

Moraju da otpuštaju

- Za poslovni prostor koji se nalazi u prvoj gradskoj zoni utvrđena mi je obaveza za isticanje firme za prošlu godinu u iznosu od 18.750 dinara, dok je ta ista naknada u 2010. godini iznosila 6.635 dinara. Stalno povećavanje nameta nateraće me da ugasim delatnost i počnem da radim na crno, kao što to mnogi čine u ovom gradu, uz prećutnu saglasnost nadležnih koji im to tolerišu i ne diraju ih - kaže jedan od vlasnika radnji, ne želeći da mu se ime objavljuje jer, kako navodi, ''čim se neko glasno pobuni, odmah navuče inspekciju".


Duplo plaćaju

        U Apatinu je znatno povećana i naknada za gradsko građevinsko zemljište, a svi koji koriste javne površine imaju i dodatni namet - zakup. On se naplaćuje za letnje bašte, montažne objekte i garaže.
- Zakup i naknada za gradsko građevinsko zemljište predstavljaju dvostruko nametanje aršina poreskim obveznicima. Jedno te isto zemljište plaća se po dva osnova - kaže Željko Rajčević.
        Mali preduzetnici tvrde da prometom koji ostvaruju ne mogu da plaćaju ogromne namete, zbog čega su prinuđeni i da otpuštaju radnike.
- Umesto da nam se omogući da kako-tako radimo i opstanemo, ugušiće nas. Promet mi stalno opada, a konkurencija nikad veća, zbog toga što iz dana u dan raste broj onih koji ovu istu delatnost obavljaju po kućama, na crno. Mnogi to što naprave iznose na pijacu, ima ih na desetak tezgi, a iako su to prehrambeni artikli, niko ih ne dira i ne kontroliše. Sa takvom nelojalnom konkurencijom ne mogu da se izborim. Imala sam pet radnika, danas radim samo ja jer nemam odakle da ih plaćam - navodi vlasnica jedne zanatske radnje u centru grada.

A šta je sa kvadraturom?

        Prema rečima advokata Željka Rajčevića, zamenika šefa odborničke grupe Demokratske stranke u Apatinu, takse za isticanje firme su vezane isključivo za gradske zone, a ne i za kvadraturu poslovnog prostora.
- Smatramo da je, s obzirom na sveopštu krizu, takse trebalo zadržati na nivou iz 2010. godine od 6.000 dinara, a ne trostruko ih uvećati. Takođe, osim po zonama, taksa bi trebalo da se plaća po kvadratnom metru poslovnog prostora jer je besmisleno da se objektima od 15 i 80 kvadrata razreže ista suma - navodi Rajčević. On dodaje da je na jednoj od sednica SO načelnik za komunalne delatnosti Siniša Jovanović najavio da će svi koji regulišu ove obaveze za 2010. biti oslobođeni u prošloj godini.

- Umesto oslobađanja, stigla je čestitka u vidu rešenja o trostruko većim razrezima, donetim po novoj odluci. Taksa za treću zonu u Apatinu je veća nego za prvu u Sombor, koji ima trostruko više stanovnika - navodi Rajčević.

                                                          Autor bloga: Mirko S. Vraneš

ŠPIJUNI SU MEĐU NAMA …

SLUŽBA, BATOOO, PRUŽILA PIPKE …


        Opšte je poznato i odavno obelodanjeno da totalitarni sistemi počivaju na mrežama obaveštajnih Službi i da je tu uključen ogroman broj zaposlenih i špijuna-potkazivača honoraraca, posle Drugog svetskog rata u Brozovom i potom u  Miloševićevom vremenu  špijunaža običnih građana je bila ''normalna'' delatnost Službi uvek su se borili protiv unutrašnjih neprijatelja, a, to su oni što su drugačije mislili no vlastodršci, šansa da se sistem i Službe demontiraju je bilo vreme oktobarskih promena 2000.-te, međuim sve je to bio privid jer su Službe već duboko bile unutar opozicionih stranaka i činioca DOS – a, kako u nas Službe nemaju civilnu kontrolu preko skupštinskih tela i odbora već je sve svedeno na farsu već Službu kontrtoliše politička elita ili je možda i obrnuto da političku elitu i vrh vlasti kontroliše Služba … tako da Zakon o otvaranju dosijea, koji nisu popaljeni nakon oktobarske ''revolucije'' i u Koštuničino vreme, čeka na usvajanje sa zahtevima pojedinih stranaka da se ne objave imena honoraraca u Službama jer znaju oni da su oni pa i njihovi bili isti ti koji su špijunirali-potkazivali običan pošten svet koji se ''usudio'' da nešto malo misli i svojom glavom.

        Na ovu temu se već piše i govori godinama, evo šta ''Blic'' danas objavi:


U vrhu vlasti bez konsenzusa oko dosijea

Zakon ne donose jer neće da otkriju imena doušnika

Nataša Latković | 05. 01. 2012.

        Srbija još nema zakon o otvaranju dosijea jer pojedine stranke ne žele da se obelodane imena ljudi koji su bili saradnici službi bezbednosti za vreme Slobodana Miloševića. Kako saznaje „Blic”, SPO-ov predlog zakona nije prošao, jer su najveće stranke koalicije u poslednjem momentu zatražio da imena onih koji su učestvovali u uhođenju devedesetih godina budu precrtana crnim flomasterom.
Predlog zakona SPO i dalje čami u fioci

        Kako navodi naš izvor, demokrate su u prvi mah dali podršku zakonu o otvaranju dosijea i poručile kolegama iz SPO da će se uz neke „tehničke korekcije” naći na dnevnom redu na proleće 2011. godine. Ipak, kada se odlučivalo da li će se o tom predlogu raspravljati na sednici Skupštine, „za” su glasali samo poslanici SPO, G17 plus, LSV i LDP, dok su DS, SPS i gotovo sve opozicione partije bile protiv.
 
- Demokrate su tražile da saradnici službi bezbednosti budu depersonalizovani, kao i da ne postoji centar za dosijee, kako je to predviđeno tim predlogom zakona, već da oni stoje u Arhivu Srbije - kaže izvor „Blica”.

  SPO je pre godinu dana dostavio Predlog zakona o otvaranju dosijea Skupštini Srbije. I mada se deklarativno sve stranke vladajuće koalicije zalažu za njegovo usvajanje, taj zakon do danas nije zaživeo.

        Vuk Drašković, predsednik SPO, za „Blic” je ponovio da se otvaranja dosijea plaše nosioci vlasti kao i u svim prethodnim vladama. On je naveo da su se u bivšim komunističkim zemljama na listi saradnika službi bezbednosti našli premijeri, ministri, ambasadori, vladike i biznismeni, kao i da bi se slično dogodilo u Srbiji.

- Mogao sam da vidim svoj dosije posle demokratskih promena, ali to nisam učinio, jer me nije zanimalo ono što stoji u njemu. Tu nije bilo imena doušnika i nalogodavaca zločina - kaže Drašković.

        U DS juče „Blicu” nisu mogli konkretnije da kažu da li su usvajanje zakona uslovili neobjavljivanjem imena saradnika službi bezbednosti. Na naše pitanje Srđanu Milivojeviću, poslaniku DS i nekadašnjem otporašu, da li su saznanja do kojih smo došli tačna, on odgovara:

- Služba državne bezbednosti je i u vreme Miloševića imala profesionalce, koji nisu ni u jednom trenutku izašli iz zakonskih okvira, a kao takvi imali su svoje saradnike koji nisu progonili političke protivnike režima, već su bili uključeni u bezbednosne aktivnosti. Nijedna zemlja na svetu, od svih koje su otvorile tajna dosijea, nije stavila na uvid imena tih ljudi.
 
Aleksandar Jugović i Srđan Milivojević

Ministri kao saradnici službi

         
Srpski pokret obnove je u izradi zakona koristio iskustva Istočne Nemačke, Mađarske, Češke i Bugarske. Te zemlje su objavile spiskove ljudi koji su bili saradnici tamošnjih službi bezbednosti, a ispostavilo se da su među njima u Bugarskoj bila četiri ministra demokratske vlade i oko 200 diplomata. Što se tiče onih koji su se ogrešili o zakon, zloupotrebili službu i njihovih saradnika iz opozicije, mislim da bi njihova imena trebalo da se nađu na stubu srama. Mislim da ih niko ne štiti, ali te dve stvari treba razdvojiti.
 
        Čedomir Jovanović, lider LDP, kaže za „Blic” da je otvaranje dosijea demokratska potreba društva i odgovor na to pitanje ne može da pruži jedna stranka, nego to moraju učiniti institucije.

- Nažalost, mi to nismo uspeli da uradimo na način na koji su to pre nas učinile sve ozbiljne istočnoevropske zemlje, jer je bilo previše strančarenja i premalo spremnosti i hrabrosti da se suočimo s onim lošim što je ostalo za nama.  Osnovni problem sa zakonom o otvaranju dosijea je identičan, kao i sa Zakonom o lustraciji, pre svega zbog činjenice da ne postoji svest o značaju davanja demokratskih odgovora na probleme koji se tretiraju tim zakonima. Zbog toga su te inicijative do sada uvek bile osuđene na neuspeh - naveo je Jovanović. 


        Kako i kad će se ova igranka završiti? Verovatno početkom ili sredinom sledećeg veka kad imena honoraraca i ostalih Službenika budu nebitna a i neće biti smisla da se ''po mrtvima prevrće'' ... doduše treba razmisliti i otkud toliko otezanje i protivljenje Evroatlanskim integracijama tamo se zna da su Službe pod civilnom kontrolom zakonodavnih tela pa možda našim Službama i viđenijim ''službenicima'' ovo baš ne ide u korist ... Uvek sam smatrao špijunčine-žbirove-potkazivače-... najvećim šljamom u ljudskoj rasi, u nas Srba još je veći problem što naš narod baš onako voli voditi računa o tuđim poslovima i držati na oku ''sumnjive'' a sumnjivi su svi pa tu i neiscrpan izvor honoraraca i regruta za aktivnu Službu.

                                                           Mirko S. Vraneš