недеља, 11. март 2018.

ODRŽAVANJE


MAJMUNČINE, PRIMITIVCI...
 ''...Ne postoji ništa u Stategiji Evropske komisije (EK) što nije u interesu građana Srbije i što država Srbija ne bi trebala i sama, bez uslovljavanja EU, da uradi za račun i korist svojih građana. Problem Strategije EK je taj što je ona još jednom podsetila koliko je Srbija, još uvek, daleko od definicije pravne države s funkcionalnom tržišnom ekonomijom na usluzi svojih građana... Za dobar deo tzv. političke elite u Srbiji mnogo je lakše da nađe kompromis oko Kosova i granica sa susedima nego da Srbiju transformišu u pravnu državu sa funkcionalnom tržišnom ekonomijom. Jednostavno, Aleksandar Vučić i dobar deo lidsera opozicije, ako ne i svi, mogu politićki da prežive i najnepovoljnije rešenje za Kosovo, dok bi u Srbiji u kojoj deluje efikasno pravna država i funkcionalna tržišna ekonomilja oni bili prve žrtve. Zato se precenjuje pitanje Kosova za evropski put Srbije a konstantno podcenjuju reforme i njihova implementacija u oblasti vladavine prava i ekonomije.'' - Željko Pantelić | Nedeljnik, broj 318, 15. februar 2018. godine

        Nedelja, 11. mart sunčano jutro, 12ºC, sve vuče da će biti lep dan... nema mi druge nego da Garišu odvedem u šetnju, da malo obiđemo Dunav posle one snežine, kijameta i -25°C. Onako polako noga pred nogu (šapa pred šapu) kad na raskrsnici Nikole Tesle i Petra Drapšina neka majmunčina za volanop ovećeg tamno plavog kombija namenjenog za prevoz sopstvenih potrebe izbaci koru od banane kroz prozor i pravo nama pred noge na pešačkom prelazu. Ispričam Gariši moj doživljaj kao deteta tokom posete zoološkom vrtu na Paliću kada je majmun u kavezu pažljivo oljuštio bananu počeo da je jede a koru od iste bacio u kantu. Majmun naučio šta sa korom od banane a ona majmunčina, bolje reći primitivac, nikada neće naučiti dok ga neko debelo ne kazni, pa će od majmunčine postati prestrašena i poslušna budaletina a deca mu u strahu izazvanog njegovom pričom o visini novčane kazne možda i postanu normalna kada on već nije niti će ikada biti.
        Posle ovog događaja i bacanja kore banane kroz prozor kombija počnem pažljivije posmatrati na šta nam liči naša varošica što se čistoće trotoara, travnjaka i saobraćajnica tiče. E, baš smo stoka neopevana, najlonskih kesa, PVC boca, razbijenog stakala... na sve strane. Na ulasku u Industrijsku zonu u nastavku Petra Drapšina kod pružnog preloza deponija, neko dovezao gomilu pepela, neko bacio sedišta iz atomobila, neko bacio ciradu sa kamiona a neko krade pesak pored ceste... na sve ovo  liči sem na zonu u kojoj valjda treba ljudi a ne majmunčine da se bave industrijskom proizvodnjom i šta ti znam šta već... o luci i brodovima neću da pišem naće se prozvane neke lokalne majmunčine u raznim bojama političkog spektra.
        Noga pred nogu i šapa pred šapu i evo nas kod dečijeg igrališta pored Dunava... onomad neko nama poklonio uređeno igralište sve sa EKO svetiljkama snabdevene energijom preko solarnih panela, tu i pult za prikupljanje razvrstanog otpada... kad ono danas tuga, bolje da nam nisu ni poklanjali kada ne znamo ni poklonjeno sačuvati i održavati. Evo nekoliko fotosa pa pogledajte na šta to liči, na šta će tek da liči ne smem ni da pomislim, bolje bi bilo da se ovo sve počupa i demontira pa da opet korov sve preuzme, ipak smo mi opština a i zemlja gde se samo korov neguje.







Mirko S. Vraneš