недеља, 26. децембар 2010.

RIBLJI PAPRIKAŠ U KOTLIĆU - NAVIKA, TRADICIJA, OBIČAJ... U APATINU


RIBLJI PAPRIKAŠ


      ''Mašta je važnija od znanja.'' Albert Ajnštajn

      Apatinac koji ne zna skuvati riblji paprikaš, pa to ustvari i nije Apatinac. – znao je reći jedan moj drugar, znam da sada kuva riblji paprikaš u raju i da Sv. Petar boljeg kuvara za ovaj specijalitet od njega nema.
     
      Svako mesto na svetu ima nešto po čemu se prepoznaje, Giza ima piramide, Pariz ima Ajfelov toranj, Piza ima Krivi toranj, Beograd ima Pobednika, Sombor ima fijakere... a Apatin šta ima Apatin... mi imamo RIBLJI PAPRIKAŠ U KOTLIĆU... sada će neki moji sugrađani reći pa mi imamo... šta mi to imamo ?  Nemamo mi ništa po čemu smo prepoznatljivi (osim neuspelih pokušaja sa Nikama, Čapljama, Brdima za skijanje...  i ostalim glupostima istih takvih što ih prave oću reći glupaka, 'ajde da budem skroz precizan buzdovana), jedini naš brend je riblji paprikaš pa još u kotlići i pride sve  na otvorenoj vatri od suve crvene vrbe. Kako je nastao ovaj specijalitet, neću da vas zamaram, ima tu više verzija, svako priča svoju priču... definitivno se svi slažu da sam recept vuče na mađarsku kuhinju jer je glavni začin sitno samlevena suva paprika preciznije rečeno feferona... mudraci će reći ta paprika je poreklom iz Latinske Amerike, pa šta jeste, i ja sam poreklom iz Like pa kuvam i jedem riblji paprikaš sa mnogo testa, isto kao što pečem i jedem jagnjetinu sa ražnja... to ti je multikulinarstvo, za dobro jelo i specijalitet nama granica a ni rasnih, veskih i ostalih od ljudi izmišljenih podela.

      Kako se riblji paprikaš spravom smatra posnim jelom, moji sugrađani ga skoro pod obavezno kuvaju na Badnji dan i Veliki petak, dakle dan pred Božić i dva dana pred Uskrs, a kako kod nas imamo duple praznike, kuva ko i kako kome odgovara e i to je multiravnopravnost, neka kuvaju ljudi lepo je kada miris kuvanog ribljeg paprikaša zagolica nos i deluje do mozga pa sve voda krene na usta ... prob'o sam, čuj probo, jeo sam riblji paprikaš i kod Srba, i kod Švaba, i kod Mađara, i kod Šokaca, i kod  Cigana, i kod... i uvek je dobar ako domaćin ne štedi na ribi i ako štedi na vodi... Kuvati paprikaš sam naučio silom prilikom, znali smo mi nekada kao momčići od  trinaestak – četrnaestak godina da se leti odmetnemo na Dunav pa k'o robinzoni živimo i sami kuvamo... napecamo ribe pa šta sa njom peci i kuvaj a kako kuvaj pa naravno po apatinski u kotliću i sve onako kako valja... tada je važilo pravilo da svako iz društva ima jedan dan kada je on kuvar... jao majko moja šta je tu sve bilo smućkano dok nismo izučili ''zanat''. Koristila se svaka prilika da pogledamo kako to rade majstori u ''Šaranu'', na čardama ''Harčaš'' i ''Adorovoj'' i kod komšija dobre Jucike na ''Vagonima'' jer smo tamo najčešće taborovali – posle ispade kampovali... a ja u sopstvenoj režiji znao da k'o slučajno obiđem moje komšije Švabe i Mađare da vidim kako oni to rade, i naučio, neki se i takmiče u tome... doduše nudili i meni da se takmičim za ''Ribarske večeri'' kad sam bio opštinski funkcioner, ja nisam hteo, znam ja nas jebo ti nas (što reče onaj što ga baciše sa mosta u Beogradu i čije ime nosi ulica u kojoj živim da pogađate Branko Ćopić), namestiće mi mangupi da pobedim pa ću ispasti somina... neki su pristali pa pobediše i ispadoše ne samo somine nego predmet sprdnje i zajebancije... šta ćeš takvi smo, volimo se uvući a onda zavući... e, moji dragi Srbi... a i vi ostali ste takvi.

      Svi vi koji ste prekjuče kuvali riblji  paprikaš iz tradicionalnih razloga vezano za Božić, svi vi koji ste juče kuvali paprikaš iz navike i svi vi koji danas kuvate paprikaš iz običaja da ga nedeljom kuvate a sutra kada se dođe sa posla jede podgrijanac, svaka vam čast vi ste pravi i vi ste moja raja. Nadam se da neko od vas čita ove moje multiblogorije i šegačenja, evo sada ću ja da napišem recept za riblji paprikaš a vi blago meni popravljajte recepat kroz komentar, fejsovanje, mejlovanje... može i pismo znate adresu, niste mali.


      Daklem evo ga recepat (za četiri prava obožavaoca) za riblji paprikaš u kotliću:

      Potrebne namirnice:

-         2 kg šarana (bez krljušti – žutog tovljenika)
-         Jedno parče somovine – može glava (ne funkcionerske svakako)
-         Jedno parče štuke – može rep
-         200 grama (4 glavice) sitno iseckanog crnog luka
-         4 kašike (onako krcate što više) slatke mlevene  paprike – pijačne
-         1 kašika ljute tucane paprike
-         1 kašika kuhinjske soli
-         4 suve feferonke (paziti da su cele, inače zna biti problema i tokom jela a i posle)
-         1 decilitar kuvanog paradajza
-         2,5 litre vode
-         1 kg testa  - široki rezanci (ako može domaće, eh, domaće je domaće)
-         1 litra vina ili 4 piva

      Potrebna oprema i drvo:

-         1 kotlić za kuvanje (emajliran, bakarni, tučeni, prokronski ...)
-         Nogare ili već nešto gde se može okačiti kotlić
-         Drvena kuka i parče užeta (lanac sa kukom ...)
-         Dva naramka suvih drva – crvena vrba
-         Parče novinske hartije (one prve stranice sa političarima – bar neka korist od njih)
-         Šibice – upaljač
-         1 kašika
-         2 do 4 čaše da se popije ono vino ili pivo, mindeđ mi

      Vodite računa da vam vatra bude ujednačena i istog intenziteta ako vam se utuli i prestane krčkanje u kotliću džaba vam muka i trud.

      Na dno kotlića stavite isečenu ribu, uz glavu ostavite nešto mesa (malo veću kragnu) da oni koji vole jesti glavu nešto i imaju za pojesti, posolite, dodajte paradajz, ubacite feferonke, nalijte pola čaše belog vina, stavite iseckani luk i nalijte vodu. Kotlić na vatru, nema mešanja ribe kašikom, već kotlić prodrmajte levo – desno i to tako kad god ne znate šta sa sobom tokom kuvanja da vam se riba ne zalepi za dno kotlića da ne zagori, kada voda provri, ''baci ključ'', ubacite riblje iznutrice – mehur, ikru... i ubacite slatku i ljutu papriku. Popijte nešto od onog pića što imate... i pazite vatru i tako 35 do 40 minuta... probajte dodajte soli po ukusu i pazite da vam se riba ne prekuva – ''raspadne''. Posebno nekoga zadužite da skuva testo jer od sirovog zna svašta da se desi, metnite koju kap ulja u vodu za kuvanje i posolite... kad se skuva nemojte ga baš preterano ispirati ... Popijte sve ono piće, šteta ga nositi 'amo–tamo po kući i oko kuće, može boca ispasti pa se razbiti... šteta.



      Gotov riblji paprikaš iz kotlića servirati na sledeći način: u duboki tanjir nasuti rezance od testa - do crte, naspite dve sipaće kašike (kutlače – paljka) čorbe – preko crte i na to preko komad kuvane ribe i plus jednu feferonu pa  kom obojci kom opanci. I zna se juriš, i tako dva-tri puta dok u kotliću ne ostane samo dno. Ko voli hleb može i 'leba uz ribu. A piti pa niste mali i piti svakako belo vino, špricer, gemišt i pivo može. Prijatno i živeli.




      Dakle vi koji znate znate vi koji ne znate znaćete, trenirajte do  Uskrsa ima vremena a subota i nedelja ihahaj. Da maštovitost je bitna probajte što više varijacija na zadatu temu, šta kad i koliko staviti... morate i vi imati neku tajnu po kojoj će vaš riblji paprikaš iz kotlića biti samo vaš, dakako nije potrebno da budete Ajnštajn, ovaj Apatinski brend je dokučiv za sasvim običan svet.

        PS Nikako slušati društvo koje kaže (i pokušava od vas napraviti soma) -  stavi više vode biće više čorbe. Može ali onda staviti i više ribe i više... voda je samo voda nema tu neke mudrosti a riba, e, riba je ribaaa.    


                                             Mirko S. Vraneš

Нема коментара:

Постави коментар