четвртак, 14. јул 2011.

OTKUDE JA NA INTERNET ?

PITANJA, I EVO GA NA ODGOVORI !

Autor ''Apatinskih hronika'' ... ŽDN 3


        ''Una hirundo non facit ver.'' - Jedna lasta ne čini proleće.

            Pisanje je jedan od načina komunikacije poznat čoveku još od praistorije, mučio se čovek i sa tehnikom pisanja i sa tehničkim sredstvima da bi tu svoju ideju zapisao i ostavio trag ... bilo tu kroz istoriju civilizacije svega i svačega i poruka u pećinama, najranijeg čovekovog staništa, i kamenih ploča, i glinenih ploča, i pergamenta, i papirusa, i papira ... desio se i Gutenberg sa masovnom proizvodnjom štampanih knjiga, došlo se i do štampanih dnevnih listova – novina ... i na kraju, za sada, evo ga i digitalno doba u kome se pisana reč sve sa slikom i tonom može poslati preko žica i bez žica u koji god kraj ovog našeg sveta koji se zove zemlja ... rasipaju se signali i bez žica preko satelita u zemljinoj orbiti i ko zna gde sve ove naše žvrljotine i komunikacijske poruke završavaju, možda se neki tamo daleko mali zeleni ubiše u dešifrovanju ovih naših uradaka ... Da bi čovek od samog početka svog pisanija nešto zabeležio trebala mu je hrabrost, inventnost, spretnost, talentovanost ... nisu baš svi Bogom dani da znaju u kombinaciji oznaka – slova iskazati ono što znaju, osećaju, primećuju ... nekad se nije moglo doći do uzora i na taj način biti podstaknut da se ohrabriš i nešto nažvrljaš ali sad zahvaljujući napredku tehnike i komunikacije svako ko i malo ima nešto hrabrosti može se početi baviti pisanjem i svoja zapažanj, razmišljanja, ... ''okačiti'' putem interneta na monitore širom sveta i sad kažu da to može biti i blog i stvaranje sopstvenog digitalnog identiteta, dakle štovani moji sve se pretvorilo u neverovatne kombinacije nula (0) i jedinica (1), pa ko voli i malo ima hrabrosti evo ga postade digitalno identitetan i šta ti ja znam šta već ne ...
         Elem, tako i moja malenkost onomad zašilji tastature i piči u digitalizaciju, i blogerizaciju, po nagovoru mlađeg sina mog dobrog drugara koji je čitao neke tekstove ko ja spremao neku knjigu ... nisam imao neki naziv za ove moje žvrljarije nego ja ti onako ambiciozno to nazovem ''Apatinske hronike'', sve mislio neke pripremljene novinske tekstove i neke eseje da ''zakačim'', kad vidi vraga može tu i neka sličica da se okači, pa da se linkuje i na bilo koji sadržaj dostupan na internetu, i sajtovi, i socijalne mreže poput facebook - a, i pokretne slike sve sa tonom, i You Tube, i ... pišem ti ja tekstove kačim besplatno na Google Blogger ... nisam ni razmišljao kome je to moje pisanije namenjeno, ko mi je ciljna grupa, gde će to da se čita, ko će da čita, koliko će to ljudi čitati ... kad ne lezi vraže na ugrađenom brojaču počeše neke hiljade čitaoca iz nekih sedamdesetak zemalja da prate moje žvrljarije, i sve onako na našem jeziku pisano i koristeći naša dva pisma i ćirilicu i latinicu, počeli tu i komentari, i mejlovi ... ajde da ja to okačim i na facebook, e, tad je nastao prekid filma, ludnica čitanost višestruko skočila ... sad pošto ne znam kome ja to pišem ajde da ispitam sklonosti mojih čitaoca, tu ti ja zapodenem razne teme i politiku, i sport, i satiru, i voće, i povrće, i citat neki navedem, i  ... šta god da ''okačim'' a oni li ga čitaju pa čitaju ... u ovom Apatinu gde je informisanje stvarno crna rupa, i gde se samo može čuti glas onih koji su na vlasti i onih koji se nektarom iz šupka tih istih hrane, ove moje ''Apatinske hronike'' dođoše kao alternativni izvor za saznavanje i neke druge istine, koja baš nije po volji onih što se vlasti drže ko pijan plota, u tom pisaniju neki se i prepoznali pa kao tužiće me za uvredu časti i naneti duševni bol, kao to je neki štos u Srbiji, koji se svodi pod nematerijalnu štetu ali može na sudu da se dokazuje i dokaže sve zavisi ko si i šta si, ipak je kod nas sve nezavisno a sudstvo pogotovo u 3LPM ...


        Kad otoič evo ti ga na mene mejl:  

Gost bloga

Thursday, June 16, 2011 8:41 AM

Pozdrav!
Najveći problem ljudima je taj što nemaju pouzdanja i pribojavaju se da ih niko neće čitati i da pišu u prazno. Naš razgovor bi trebao da podstakne ljude da se uključe i da stvore svoj digitalni identitet.

Pitanja:

  1. Otkud vi na internetu ?
  2. Kako ste došli na ideju da počnete da blogujete ?
  3. Da li ste na početku stvaranja digitalnog identiteta imali predrasude o tome da li će mene iko da čita ?
  4. Šta vas je podstaklo u blogovanju ?
  5. Kako promovišete vaš blog ?
  6. Zavrsna reč

To je to, vi kad stigne odgovorite na ta pitanja i pošaljite mi odgovore. Pored odgovora, ako ste zainteresovani pošaljite mi i neku vašu fotografiju koja bu prikladno stajala uz ovaj post.

Unapred hvala i nadam se da ce Apatin imati jos više blogera...


Aleksa Rodić,Osnivac i urednik bloga ZA neupućene.

Founder and editor of Za neupućene blog.
   


        Odgovorim ja čoveku, kao odgovoriću na vaša pitanja kad u'vatim vremena, i evo ga danaske u'vatio ja vremena i evo ga:

Otkud vi na internetu ?

        Ni sam ne znam šta mi bi, onomad kad sam se nešto malo bavio politikom i tim putem postao i Glavonja 2000. – te godine, oće reći premijer opštinski, u toj jadnoj i čemernoj zgradi uklavirim da ni mejl adresu nemamo, a na internet pretraživačima kad ukucaš apatin kad ono kaže pleme indijanaca na granici između Meksika i US of America, kažu mi sinovi alo ćale alaj ste vi zaostali informatički u opštini, što smo mi zaostali informatički ni po jada, nego sve retardirano u 3LPM ... tad ja iz inata počnem da koristim, i mejlove, i sajtove, i ... A, da pitanje je ipak otkude ja na internetu sos svoj digitalni identitet, da onomad jesen 2009. u nekoj kafančini lokalni novinari me savataju da im dam nekog ''štofa'' iz politike naravno,  za njihove tek iz pelena izašle ''Apatinske novine'' tu ja nešto dam a oni kažu ajde nešto i napiši, napišem ti ja neku reakciju na akciju ... ajde da im dam intervju kao bivša politička ''faca'' tutnu oni meni pitanja, baš kao sad ti prika moj, ja za računaljku i bup odgovor ... gledaju i pitaju ko ti ovo pis'o ? Kako ko pis'o, pa ja valjda sam toliko pismen da znam odgovoriti na pitanja vam. Zagledaju i sve nešto se domunđavaju i padne tu dogovor da ja napišem onako nešto šta mi promaši glavu pa padne mi na nogu ... oni će tu malo – veliko slovo, sastavljena – rastavljena reč, tačka, crta i ... E, kad me krenulo u 3LPM, čita narod one moje kerefeke u novinama i ko me god sretne počne se smejati još iz daleka, doduše neki gunđaju kad me vide ali jebi ga nisu svi za zajebanciju naročito kad je na njihov račun ...

Kako ste došli na ideju da počnete da blogujete ?
  
        E, kako smo ga krljali po lokalnoj vlasti tako oni pritisnuše sve i svakoga i prestadoše izlaziti ''Apatinske novine'' tu ti u maju 2010. prestadoše izlaziti a ja spremio tekstova kao dolazi leto pa da se ne lomatam po žegi i da pišem nego našteko ti ja onako dvadesetak tekstova da se nađe ... rešim ja da pišem knjigu sve onako u fazonu eseji sa nekom sličicom, zamoli me jedan drugar da mu donesem tu moju zajebanciju, pročita to negov mlađi sin i ubedi mene da pišem blogove čak mi mejlom poslo link i sve sa uputstvima, tu ti ja počnem blogerisati ali kukala mi majka nisam znao da se gotov tekst onako copy – paste može prebaciti na blog nego ja tuci u tastature prepisuj tekstove otpala mi ova dva tri prsta sa kojima nadbadam u slova i brojke, kaže meni dete  - Mirko pa može to select all, pa copy, pa paste pa i fotka neka, spomenem ja tu njemu majku onako roditeljski što mi to ranije nije rek'o ali jebi ga svaka škola se plaća ...

Da li ste na početku stvaranja digitalnog identiteta imali predrasude o tome da li će mene iko da čita ?

        Pojma ja nisam imao ko me čita i kome ja to pišem, bio mi cilj da ohrabrim ovaj naš uspavani (da ne kažem neku težu kvalifikaciju vezanu za fekalije) Apatin, da će sunce svanuti i istog dana zaći pa ma ko bio na vlasti, i da ih obavestim kakve sve benetine sede u opštini i odborničkim klupama, kakva nam je pozicija, a kakva tek opozicijaaa ... doduše spadam u onaj mali procenat ljudi koji nema predrasuda i straha tako da me baš bolilo briga ko će da me čita, jednostavno brate ko čita taj čita a ko neće samo klik i nema te na monitoru.

Šta vas je podstaklo u blogovanju ?

        Svakodnevno obilje gluposti u Apatinu i Srbiji, nikad dosadno, vazda neka budaletina koji za sebe misli da je faca napravi neko sranje i malo dodaš i igranka bez prestanka.

Kako promovišete vaš blog ?

        Jedino putem kačenja na facebook. Ostalo urade čitaoci kad nekoga ili neku situaciju prepoznaju u tekstovima rade k'o radio mileva, skoči tog dana čitanost onako baš – baš. Aleksa pa i ti me promovišeš a nisi ni svestan toga, hvala ti.

Zavrsna reč.

          To ostavljam onoj barabi koja će mi napiše govor i pročita isti pre nego što smaže gulaš i popije rakiju za pokoj moje duše.


        PS ''Nolite jacere margaritas ante porcos.'' - Ne bacajte bisere pred svinje.

                                             
                                                      Mirko S. Vraneš

Нема коментара:

Постави коментар